Instaliranje baze:
pacman -S mariadb
Nakon toga pokrećemo servis sa
systemctl start mysqld.service
a da li je servis pokrenut proveravamo sa
systemctl status mysqld.service
Da bismo ga naterali da se pokrene svaki put kada uključimo računar, otkucaćemo
systemctl enable mysqld.service
Ako sve radi kako treba, pokrećemo program
mysql_secure_installation
kako bismo postavili lozinku za superkorisnika, obrisali testne baze i korisnike, sprečili prijavljivanje superkorisnika preko mreže i još štošta. Kada sve to završimo, potrebno je da proverimo da li zaista možemo da se ulogujemo u bazu:
mysql -u root -p
i treba da otkucamo lozinku za superkorisnika koju smo upravo postavili. Ako koristimo mycli kao klijentsku aplikaciju za rad sa bazom, logovanje se vrši sa:
mycli -u root
Generalno gledano, sintaksa za mycli je:
mycli <baza> -u <korisnik>
nakon čega je potrebno otkucati lozinku korisnika. Jednom ulogovani možemo da krenemo sa upitima, npr. sa
show databases;
da izlistamo baze 🙂
Korisnici
Korisnici se nalaze u tabeli mysql.user:
select user from mysql.user;
Komandom
create user korisnik@localhost identified by 'lozinka';
kreiramo novog korisnika. Potpune privilegije nad bazom baza ćemo mu dodeliti sa:
grant all on baza.* to korisnik@localhost;
Korisnikove privilegije možemo da vidimo sa:
show grants for korisnik@localhost;
Da ne bismo administrirali baze podataka i korisnike ručno kucajući komplikovane upite, instaliraćemo phpMyAdmin.
Bekap baze
Za bekap baze koristimo program mysqldump. Osnovna sintaksa je:
mysqldump -u <korisnik> -p <baza> > <fajl>
nakon čega je potrebno da otkucamo lozinku i, ako je sve u redu, “damp” će se pojaviti u naznačenom fajlu. Ovaj bekap sadrži i strukturu baze i podatke iz baze a ako nam treba samo struktura bez podataka dodaćemo opciju -d.
Ako želimo da kreiramo bazu na osnovu bekapa, sintaksa je:
mysql -u <korisnik> -p <baza> < <fajl>
odnosno, ako koristimo mycli:
mycli -u <korisnik> <baza> < <fajl>